Nakon prvog dana i jako zanimljivih prizora i priča iz PP Lonjsko polje i Spomen područja Jasenovac , nastavili smo druženje i edukaciju u Vinkovcima ,najstarijem europskom gradu prema nalazima Oriona,gdje je bio organiziran smještaj. Domaćini su nas krasno ugostili i zaželili dobrodošlicu velikim slavonskim gastro stolom. Drugi dan je bio rezerviran za posjet Vukovaru , posebnom mjestu pieteta iz Domovinskog rata . Uljudni domaćini Stipe i Kristina su nam prenijeli priče iz rata , pokazali mjesta sjećanja (memorijalni centar , Ovčaru, groblje i cestu tenkova ) te istaknuli značaj najstarije kulture nastale na području Vučedola. To je poseban zavičaj i mnogih znanstvenika kao što je Nobelovac Lavoslav Ružička. Učenici su mogli steći nova znanja ,da nije Vukovar samo vezan za Domovinski rat. No,ipak je učenike i njihove profesore najviše dojmio obnovljeni Vodotoranj ,kao simbol žrtve i sjećanja na sve one koji su dali svoj život I branili ovaj grad. Poseban je bio i posjet dvorcu Eltz gdje su se učenici mogli malo ugrijati nakon što su nam snijeg i jak vjetar pokušali oteti proljeće. Unutar barokne sale, vješti glazbenici Karlo, Tedi i Dario su nam i zasvirali glasovir i vratili u stara vremena. Unutar dvorca je i Muzej grada Vukovara koji je proteže na 3 kata. Posjet Vucedolskom muzeju je bio jako zanimljiv jer smo baš došli u trenutku kada je Krapinski pračovjek došao u posjet svom prijatelju neandertalcu u Vučedol. Naravno, riječ je o postavi muzeja ali je vrlo zanimljivo sve bilo doživjeti. Tako je stigao i treći dan puta koji nas je sve odveo put Baranje i Osijeka . Učenici su bili oduševljeni niznim baranjskim i slavonskim selima, blagim padinama na kojima se uzgaja vinova loza te gastro delicijama koje su nam ponudili u selu Karanac. Bilo je paprike, domaćih sokova, likera, slatkih i slanih delicija. Osijek je ostao za sam kraj puta i učenici su prošetali Tvrdom uz stručno vodstvo te dobili cijelu sliku Istočne Slavonije od prapovijesti do danas sa svim prirodno geografskih i društveno geografskim obilježjima prostora. Upoznali su mjesta, ljude i običaje koji su drugačiji od njihovog Primorskog zavičaja . Druženja i zabava su bili također dio našega puta. Zaključili smo svi : " Ovakvih oblika terenske nastave svi žele više, jer to je pravo učenje koje ostaje za cijeli život. "