2024-02-06 11:44:00 Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta (27.siječnja) učenici Tehničke škole u Puli (2.MT. i 1.GT.) te profesori povijesti Petra Nemet i Josip Lučić u znak pijeteta prema milijunima nevinih žrtava uključili su se izradom plakata i posjetom Parku Anne Frank u Puli. Tamo su učenici putem predavanja o holokaustu prigodno obilježili sjećanje na jedan od najtragičnijih događaja u ljudskoj povijesti. Imali su priliku čuti povijesnu pozadinu te dnevničke zapise svojih vršnjaka. Shoa, katastrofa koja je uzela oko 6 milijuna ljudi, od kojih je oko 1.5 milijuna bilo djece i tinejdžera. Upravo zbog toga mi holokaust ne smijemo zaboraviti jer kako je i sam Primo Levi rekao: „Jednom se dogodilo, može se dogoditi ponovno“. Učenike su najviše dojmila dva dnevnička zapisa. Prvi je bio od dječaka Davida koji 10.IX.1939., piše: Sutra je prvi dan škole. Tko zna kako je naša draga školica? Moji prijatelji će ići tamo sutra naučiti nešto o kuhanju, dok ja moram sjediti doma. Moram! Moji roditelji mi rekoše da me ne žele izgubiti tako rano.O moja draga školo!(...) Prokleto bilo vrijeme kad sam se žalio na rano ustajanje i testove! Da ih bar mogu vratiti!" Drugi dnevnički zapis koji je učenike naveo na razmišljanje bio je onaj kojega je Eva zapisala 10.V.1944.: Dragi dnevniče! Ovdje smo pet dana ali čini mi se da budem iskrena, da je prošlo već pet godina (...) Najodvratnije od svega je to, da je kazna za sve – smrt. Nema razlike između kazni; nema stajanja u kutu, batina, oduzimanja hrane, nema dekliniranja nepravilnih glagola sto puta kao što smo navikli u školi. Uopće ne: najblaža i najteža kazna – smrt." Osim riječi mladoga Davida i Eve, učenici su se upoznali i s pričom nešto poznatije djevojčice Anne (Frank). Na samome kraju, prenosimo Vam riječi Prima Levija: U svojim toplim domovima, Vi što zatječete vraćajući se uvečer Toplo jelo i lica draga: Promislite zar je to čovjek, Tko radi u blatu Tko ne zna za mir Tko se bori za koricu kruha Tko umire za jedno da ili ne. Promislite zar je to žena, Bez kose i bez imena Bez imalo snage za sjećanje Ispijenih očiju i hladne utrobe Poput žabe zimi. Imajte na umu da je tako bilo: Nalažem vam ove riječi Urežite ih u svoje srce Boraveći u kući, idući putem, Liježući, ustajući; Ponavljajte ih svojoj djeci.“
#WeRemember |
Tehnička škola Pula |